Disanje – recept za zdravlje

  Datum: 17.05.2019.
  Piše: Vjenceslav Svoboda

Ukoliko disanje usporedimo s ostalim fiziološkim funkcijama na koje možemo voljno djelovati lako je zaključiti da je disanje najvažnija takva funkcija. Teško je točno reći koliko čovjek može izdržati bez hrane ili vode ali to vrijeme može se izražavati u danima i tjednima. Slično je i sa spavanjem ali vrijeme koje čovjek može izdržati bez sna je znatno kraće i najčešće su to sati i možda dani. Ali život bez kisika neće trajati duže od desetak minuta.

Disanje možemo promatrati na dvije razine. Ono što vidimo, čujemo i osjetimo da se dešava izvana na tjelesnoj razini i ono što se dešava unutar našeg organizma tokom disanja, a ne vidimo, na razini organa i stanica. Disanje se odvija kroz dvije radnje: udisaj i izdisaj. Te dvije radnje na obje razine, vanjskoj i unutarnjoj, konstantno pokreću mehaničke i biokemijske procese u tijelu.

Unutarnje disanje

Kada udahnemo zrak ulazi u naše tijelo koje će iz njega u plućima uzeti kisik i poslati ga putem krvotoka u stanice. U stanicama će se kroz biokemijske reakcije tvari iz hrane (šećer) razgrađivati uz pomoć kisika i tako će organizam konstantno dobivati energiju za život. U tim procesima oslobađa se ugljični dioksid kao nusproizvod koji će na isti način kao i kisik putem krvotoka biti poslan u pluća odakle će ga tijelo odstraniti kroz izdisaj. Osim izmjene plinova dišni sustav sudjeluje i u drugim tjelesnim mehanizmima kao regulacija tjelesne temperature i održavanje normalne pH vrijednosti tijela.

Uz pomoć kisika organizam konstantno dobivati energiju za život Regulacija tjelesne temperature slična je centralnom sustavu za grijanje kuće. Termostat konstantno očitava temperaturu, pa kada je ona niska sustav za zagrijavanje se uključuje, odnosno isključuje ukoliko je temperatura prevelika. Isto tako je i kod našeg organizma, a ulogu termostata ima dio mozga koji se zove hipotalamus. Mišićnom i krvožilnom kontrakcijom za što je potrebna energija dobivena reakcijom kisika tijelo će se zagrijavati, a hladiti će se znojenjem, širenjem krvnih žila i isparavanjem tjelesnih tekućina koje se isto tako oslobađaju uz pomoć kisika. U ljudskoj evoluciji sposobnost hlađenja znojenjem omogućila je hvatanju životinja koje su znatno brže od ljudi na kratkoj udaljenosti, ali nemaju sposobnost hlađenja organizma preko kože. Životinje bi uspjele pobjeći ali nakon nekog vremena postale bi iscrpljena i ne bi mogle tako brzo rashladiti organizam jer im je površina hlađenja jezik koji je premali u odnosu na tijelo. U tom vremenu lovačka plemena pratila bi, sustigla i uhvatila iznemoglu životinju.

Naše tijelo konstantno mora održavati ravnotežu između količine kisika i ugljičnog dioksida koji se nalazi u njemu jer o tome ovisi kemijska ravnoteža organizma. Pa logično tome jedan od mehanizama regulacije za to je i disanje. Ukoliko nema dovoljno kisika tijelo će postati kiselo, a takva atmosfera razvija upalne procese i pogodna je za razvijanje bolesti. Kisik neutralizira kiselost i vraća organizam u kemijsku ravnotežu.

Vanjsko disanje

Primarni mehanizam udisaja i izdisaja obavlja dijafragma, mišićna opna koja služi za disanje. Mnogima je dijafragma kao nešto iz znanstvene fantastike, ali ne i maloj djeci jer se kod njih još nije narušio normalan obrazac disanja. Promatrajte novorođenče kako diše - stomačić ide gore dolje i zbog toga takvo disanje nazivamo trbušno disanje.

Dijafragma je oblika otvorenog kišobrana koji se nalazi ispod pluća i dijeli prsnu s trbušnom šupljinom. Kod udisaja dijafragma se spušta prema dolje što uvlači zrak u pluća, a organe u trbušnoj šupljini potiskuje prema zdjelici. Kod izdisaja dijafragma se vraća prema gore što istiskuje nepotrebne plinove iz pluća. Zato kada osoba diše dijafragmom kod udisaja stomak se ispupči, a kod izdisaja uvuče. Da bi se ta radnja mogla normalno odvijati trbušni mišići moraju biti funkcionalni i slušati ono što im kaže dijafragma koja je posturalni mišić na najvišoj razini u zapovjednom lancu. Ako to nije tako cijeli zdjelični pojas i donji dio kralježnice neće moći pravilno raditi, a tijelo će prebaciti posao na sekundarni mehanizam disanja.

Disanje dijafragmom: kod udisaja stomak se ispupči - kod izdisaja stomak se uvuče Sekundarni i pričuvni mehanizam je prsno disanje. Tijelu kada je potrebno kisika koristiti će sve da dođe do njega. Ukoliko morate potrčati za javnim prijevozom možda ćete se uspuhati i disati cijelim torzom, što pokazuje primjer aktivacije sekundarnog mehanizma disanja. Prsno disanje lako je primijetiti po podizanju i spuštanju ramena, te širenjem prsnog koša što obavljaju mišići torza. Da bi se torzo mogao tako gibati mišići koji su naslagani na njemu i ramenima moraju dobro funkcionirati. Kao svaki pričuvni mehanizam pa tako i prsno disanje nije predodređeno na duge staze. Dobro će raditi jedno vrijeme ali nedostatak mu je brzo zamaranje i trošenje puno energije zbog aktivnosti mnogo mišića. Kada osoba prestane disati i prsima neće se ugušiti jer će tijelo pronaći drugi način da opskrbi stanice kisikom. Može zaposliti mišiće vrata da obavljaju disanje, ubrzati rad srca ili konstanto otpuštati hormone koje će tijelo držati u pasivnosti. Sve su to karakteristike plitkog disanja.

Plitko disanje

Plitko disanje je slično prirodnoj pojavi „zijeva ribe“ kada u vodi, najčešće zbog visokog vodostaja, nedostaje kisika pa se riba podiže na površinu i dolazi u plićak da bi udahnula zraka.

Funkcija disanja odvija se nesvjesno, ali mi i svjesno možemo disati. Prvim udisajem počinje ljudski život, a posljednjim završava. Taj proces konstantno će se odvijati tokom cijelog života na nesvjesnoj razini, kao i rad srca, unutarnjih organa, hormonalno lučenje itd. Sve te životom važne funkcije kontrolira autonomni dio živčanog sustava, ali čovjek i sa svojom voljom može disati. Da to bolje shvatite pojasniti ću vam kako funkcionira autonomni živčani sustav. Autonomni živčani sustav radi na dva načina odašiljući u tijelo dvije vrste signala; jedan je da održava tijelo u tenziji i pripravnosti, a drugi je da opušta tijelo i omogućuje mu da se odmori i obnovi. Rad autonomnog živčanog sustava mora biti u ravnoteži između napetosti i opuštenosti.

Čovjek je konstantno izložen stresu što je normalni prirodni stimulans koji se manifestira u fizičkom, kemijskom i emotivnom obliku. Ukoliko je čovjek izgubio sposobnost da se nosi sa stresom to će stalno aktivirati dio živčanog sustava koji održava tijelo u stanju uzbune i pripravnosti. Tako će se stres akumulirati u tijelo i stvarati stanje napetosti, živčanosti, s neuravnoteženim osjećajima i reakcijama. To stanje je pogodno za razvoj bolesti jer se mijenja kemijska ravnoteža tijela, pH vrijednost, narušava rad imunološkog sustava i općenito zdravlje je lošije.

Psihički stres stvara se u vašoj glavi zbog preaktivnog intelekta Psihički stres stvara se u vašoj glavi zbog preaktivnog intelekta kojeg dodatno potiču ljudi i događaji u vašem okruženju. Ako se nađete u nekoj situaciji koja će izazvati osjećaje poput straha, ljutnje, nezadovoljstva to će izazvati napetost. Ukoliko obratite pažnju gdje se ta napetost odvija zaključiti ćete da je to najčešće područje trbuha ili ramena. Zašto trbuha? Jer je to područje vrlo osjetljivo na emocije u kojem se nalazi želučani živčani sustav, koji ima više od sto milijuna živaca koji su direktno povezani iz mozga upravo do trbuha. Kada se to dogodi trbušni mišići će se stisnuti i nećete moći udahnuti u stomak. Drugo područje su ramena jer će rameni i prsni mišići postati napeti kako bi povukli ramena prema naprijed i time zaštitili torzo u stav „boksača“.

Ako se tijelo ne može opustiti i pod konstantnom je tenzijom stres će se akumulirati u mišićne strukture u obliku napetosti. Ta napetost promijenit će posturu tijela odnosno položaj nosećih zglobova što će onemogućiti dijafragmi kao primarnom mišiću za disanje da radi jer mehanika spuštanja i podizanja neće biti moguća. To će aktivirati sekundarni mehanizam - disanje prsima. Ramena će se brzo umoriti od podizanja gore – dolje, pogotovo ako su već urušena prema naprijed pa će u pomoć uskočiti vratni mišići.

Osim nesposobnosti ljudi da se nose s psihičkim stresom stanje se pogoršava ograničavanjem tijela u položajima, pokretima i nedovoljnom aktivnošću. Položaj sjedenja koji je danas dominantan u obavljanju posla narušava i mijenja neutralnu tjelesnu posturu koja onda mehanički ne dozvoljava normalni fiziološki obrazac disanja. Kod većine ljudi dok sjedi zdjelične kosti se rotiraju prema nazad i tako izravnava krivulja u donjem dijelu kralježnice što će posljedično gurnuti ramena i glavu prema naprijed. Taj položaj jednostavno možemo nazvati pogrbljenost. Dok su torzo i kralježnica u tom položaju trbušni mišići gube sposobnost normalnog gibanja. To znači da disanje u stomak, dijafragmom, neće biti moguće jer su trbušnim mišići nepokretni.

Osim sjedenja neutralna postura, koja u svojoj suštini znači anatomski neutralan položaj zglobova, narušava se i nedovoljnom tijesnom aktivnošću. Na primjer; koliko dnevno hodate? Hodanje je aerobna aktivnost, a to znači da će se energija za pokretanje tijela dobivati uz pomoć kisika i tako poticati na rad cjelokupni dišni i krvožilni sustav. Da bi tijelo to moglo obavljati mora se disati!

Psihički stres i nedovoljna tjelesna aktivnost nesvjesno će ograničavati disanje, ali ljudi čine i svjesne postupke koje narušavaju normalno disanje. Treniranje da bi se postigla određena tjelesna estetika osnova je u fitnes industriji. Jedno od osnovnih motiva mnogim vježbačima je isticanje trbušnih mišića što postižu prekomjernim treniranjem. Naglašavanje strukture trbušnih mišića povezano je s pretjeranom seksualnosti, i kod muškaraca i žena, što je danas jako zastupljeno u popularnoj kulturi koja ima veliki utjecaj na mlade ljude. Mnogi mladi ljudi da bi zadržali određenu figuru tijela namjerno „uvlače stomak“ kako bi se stvorio dojam da su mršaviji i uži u struku. Tako se remeti mišićna funkcija i trbušni mišići gube sposobnost normalnog rada.

Dijafragmu "guši" sjedenje i pretjerano treniranje trbušnih mišića Najgluplji oblik svjesnog narušavanja rada organa za disanje i cjelokupnog zdravlja je pušenje. Pušenje kao ovisnost je vrlo jednostavno objasniti: osobe koje puše nemaju sposobnost da se nose s svakodnevnim stresom. To rješavaju nikotinom koji onda utječe na rad živčanog sustava i stvara se osjećaj ugode. Najveći problem je što duhanski dim sadrži mnogo otrova koji pušenjem ulaze i izlaze iz tijelo. Zbog toga dok to rade djeca ne bi smjela biti u njihovoj blizini, ali mnogi roditelji čak i to dopuštaju.

Sve što je navedeno razvija plitko disanje jer tako i izgleda – tijelo žudi za kisikom.

Kako ponovno početi disati?

Disanje se čini kao jednostavna radnja, ali u današnje vrijeme to nije tako. Kod većini ljudi tijelo je blokirano na fizičkoj razini i u takvim okolnostima normalo disanje je nemoguće. Zbog loše posture tj. forme tijela narušena je mehanika disanja koju obavlja sustav za pokretanje. Disanje je spontani proces koje je prirodno ugrađen u najdublje dijelove tjelesne memorije i kroz razvoj tijela ne mora se svjesno učiti, ali kada blokirate mišićno-koštane strukture koje obavljaju disanje drugo ništa ne preostaje. U tom slučaju moraju se ponovno učiti obrasci disanja. To se postiže vježbanjem svjesnog disanja. Svjesno disanje opskrbiti će tijelo velikom količinom kisika koji će uravnotežiti kemijsku sliku tijela, a to će utjecati na sveukupno stanje. Obzirom da je disanje fizička aktivnost to će umiriti preaktivni intelekt i svijest usmjerenu isključivo na misli koje proizvodi mozak preusmjeriti će na tijelo. Tijelo će tako otpustiti nagomilani stres, uravnotežiti emocije i postepeno graditi bolju sposobnost za ublažavanje negativnih stimulansa poticanjem rada dijela živčanog sustava koji je zadužen za opuštanje i odmor ljudskog organizma.

Da bi postigli pravilnu mehaniku udisaja i izdisaja mišićima moramo vratiti normalnu funkciju što znači da se određene mišićne skupine moraju opustiti, a neke aktivirati. To će utjecati na položaj nosećih zglobova i kada postura bude neutralnija disanje će postati lakoća. Dijafragmu koja je primarni mišić za disanje najjednostavnije je aktivirati dok osoba leži na podu jer iz tog položaj započinje razvoj sustava za pokretanje. Dok osoba leži na podu mišići su pod manjom tenzijom zbog smanjenog utjecaja gravitacije na noseće zglobove. Time se postiže da se prenapeti trbušni mišići mogu opustiti i vježbati udisaj u stomak. Gibanje stomaka gore – donje znači disati dijafragmom. Kada osoba može s lakoćom disati dijafragmom u ležećem položaju, novostečene funkcije trebaju se prenijeti u uspravne položaje kao sjedenje i stajanje. Tek kad se može s lakoćom disati dijafragmom u stojećem položaju može se reći da osoba normalno diše.

Veliki broj ljudi ne može normalno disati i u takvom stanju žive i više od jednog desetljeća. Kada započnu s vježbama disanja kažu da se osjećaju neprirodno i čudno. Kod mnogih je koncentracija kisika u tijelu tako mala da kada uspiju duboko disati u tijelu kisik postigne takvu kemijsku reakciju kao opojno ili psihostimulativno sredstvo. U njima to razvija strah i zbunjenost jer im tijelo nije naviklo da će disanjem dobiti toliko kisika. Pozitivno je što će velika količina kisika djelovati kao analgetik, pa će se prisutni bolovi smanjiti ili nestati. Upravo to pokazuje koliko plitko dišemo i koliko našem organizmu nedostaje kisika.

Trebamo biti zahvalni prirodi koja je ostavila tajni prolaz i mogućnost utjecaja na automatske funkcije živčanog sustava u slučaju da nešto pođe po zlu što je ljudska sklonost. Nažalost to se već dogodilo i ljudsko zdravlje je ugroženo ali ne toliko da se stanje ne može promijeniti na bolje. Što prije počnete vježbati svjesno disanje lakše ćete promijeniti stanje u kojem se nalazite.

Ostali sadržaj

No entries to show