Kako je fitness postao industrija

  Datum: 31 Mar 2017        Piše: Vjenceslav Svoboda


Fitness, kakvog poznajemo danas, relativno je moderan izum sa kojim je svijet upoznat 70-tih godina. Engleska riječ „fitness“ na hrvatskom jeziku znači sposobnost, a povezuje se i sa fizičkom spremom i zdravljem. Mnogo je definicija fitnessa. Općenito bi se moglo reći da pojam fitness opisuje karateristike tijela koje omogućuju provođenje tjelesnih radnji. Osim što opisuje ono nudi rješenje kako to postići, pa osim vježbanja, obuhvaća prehranu i ostalo povezano sa brigom za svoje zdravlje. Fitness bi nam trebao omogućiti da se osjećamo zdravo, zadovoljno, sposobno za obavljanje svakodnevnih zadaća i normalno funkcioniranje tijela pri obavljanju bilo kojih tjelesnih radnji na poslu ili u slobodno vrijeme.

Oslikana Grčka amfora motivom starog sportaKao glavni alati fitnessa koriste se fizičke vježbe koje se izvode po određenim obrascima i pravilima. To su različite motoričke aktivnosti u obliku raznovrsnih kretnji sa ciljem mijenjanja antropoloških obilježja. No fizičko vježbanje nije izum fitnessa ono se već primjenjuje stoljećima i vuče korijene iz vremena starih Grka i Rimljana. Da bi mogli bolje ratovati, pokoriti svoje protivnike i osvojiti više područja za pripreme su koristili fizičko treniranje i vježbanje. Mladi vojnici su vježbali osnovne tjelesne radnje kao pješačenje i trčanje po raznovrsnim terenima, skakanje, puzanje, bacanje, podizanje i nošenje tereta kao i borilačke vještine sa i bez oružja.

Usporedno s tim razvijala se tjelesna kultura o obliku sporta. Prvi zapisi o natjecanjima zabilježeni su u doba drevnog Egipta, dok su Grci poznati po organiziranju prvih Olimpijskih igara. Svi ti stari sportovi su se bazirali na tjelesnim sposobnostima potrebnim za borbu i ratovanje kao bacanje koplja ili diska, hrvanje, trčanje u oklopima... No u to doba fizičko vježbanje, osim sredstva za postizanje cilja, smatralo se i filozofskom idejom i dijelom potpunog obrazovanja, pa je od toga i nastala poznata uzrečica 'zdrav duh u zdravom tijelu'.

Kasnije u srednjem vijeku širenjem kršćanstva tijelo je zapostavljeno i obilježava se kao nevažno i grešno. Fokus je prebačen na pripremu za život nakon smrti. No za seljake koji su bili tlačeni od strane feudalaca, teški rad je značio i vježbanje od kojeg su mnogi i umirali. Renesansa je donijela veliki preokret. Probudila se zainteresiranost za tijelo, anatomiju, biologiju, zdravlje i tjelesnu kulturu. To je bio novi početak za tjelesnu kulturu koji se iz Italije polako počeo širiti po cijeloj Europi. Počele su se osnivati škole, izdavati knjige sa uputama i savjetima za vježbanje, a osim vježbanja educiralo se o higijeni, prehrani i prevenciji ozljeda i bolesti.

Industrijska revolucija uvela je strojeve koji su zamijenili ručni rad što je dovelo do velikih socijoloških i ekonomskih promjena. Mijenjaju se načini na koji ljudi žive, rade i kako se kreću. Od onda se ljudi sve više okreću prema sjedilačkom načinu života i to budi potrebu za pojačanim radom na fizičkoj strani tijela. Nacionalistički žar se širi Europom, pa biti zdrav i fizički sposoban služiti svojoj domovini postaje ponos i građanska dužnost. U 19. stoljeću otac gimnastike Friedrich Jahn širi ideju o razvoju tijela i uma kroz fizičku aktivnost. Osmišljava gimnastičke sprave, konja s hvataljkama, vratilo i razboj. Gimnastika prestaje biti umjetnička i postaje praktična.

Osnivaju se sportske i gimnastičke organizacije, a jedna od značajnih za naše područje je Češki Sokolski pokret. U Hrvatskoj se grade Sokolski domovi u Osijeku, Vinkovcima, Karlovcu i Zagrebu. Organiziraju se predavanja i masivni gimnastički festivali poznati kao Sletovi. Sletovi su bili demonstracija snage, koordinacije, fleksibilnosti, brzine i poruka njihova jedinstva u pokretu. To nisu bile samo sportske manifestacije već su nosile i moralni i politički naboj.

U Sjedinjenim Američkim Državama tjelesna kultura se počela razvijati tek nakon dolaska emigranata. Edmond Desbonnet u Europi, a Bernarr Macfadden u SAD-u postavili su temelje fitness industrije kakvu poznajemo danas. Fitness koji se temelji na stjecanju profita i estetiku tijela. Glavni principi su preuzeti iz „body buildinga“, koji zahtjeva korištenje sprava za vježbanje i konzumiranje dodataka prehrani. Iz toga su se razvile mnoge metode i programi za vježbanje obećavajući korisnicima velike rezultate u kratkom vremenu.

Joe Weider i njegov štićenik Arnold Schwarzenegger Dvije su osobe ključne u razvoju tog pristupa: Joe Weider koji je sa svojim bratom, Benom Weiderom, osnovao International Federation of BodyBuilding and Fitness (IFBB). Uz to je pokrenuo natjecanja u bodybuildingu kao i izdavanje časopisa te tematike koji su popularni i danas. Poslovno se razvio kroz proizvodnju opreme za vježbanje i dodataka prehrani. Karijeru su mu obilježili i izgubljeni sudski sporovi i plaćanje odšteta za lažno reklamiranje koje je obećavalo brze rezultate i krivotvorene podatke.

Druga osoba je Arnold Schwarzenegger koji je djelovao pod pokroviteljstvom Weidera. Postao je kultna ličnost i njegova figura je postala model za poistovjećivanje sa bodybuildingom. Angažiran je i kao hollywoodski glumac što je još više doprinijelo popularizaciji takve fitness industrije. Tome nije naštetilo ni to što je priznao da je koristio anaboličke steroide, opravdavajući se da su u vrijeme još bili zakonski dozvoljeni.

I tako dolazimo u današnje vrijeme u kojem je fizička kultura izgubljena u fitness industriji. Imamo moderno opremljene fitness centre sa raznim spravama i pomagalima za vježbanje, a sve u svrhu poboljšavanja fizičkog izgleda što najčešće znači povećanje mišićne mase i smanjivanje tjelesnih masnoća. Taj nerealni kult ljepote promiču slavne osobe iz svijeta popularne glazbe i filmske industrije hvaleći se svojim oblinama i dobro istaknutim mišićima.

Muškarci najviše odabiru teretanu za vježbanje, pa nije ni čudno što je teretana najčešći sinonim za fitness. Važno je dobro se isklesati, skinuti pivski stomak, a nabiti malo mišića. Ideal su velike nadlaktice i prsa, a stomak ravan. Povećanje mišićne mase se postiže vježbama sa opterećenjem najčešće na posebno osmišljenim spravama koje izoliraju i pogađaju željene mišićne strukture. Manje popularno je vježbanje sa slobodnim utezima. Za skidanje tjelesnih masnoća je traka za trčanje, sobni bicikl ili orbitrek. Razvijeni su i programi koji kombiniraju različite sprave i vježbe u svrhu istog.

Da bi se rezultati pospješili savjetuje se konzumiranje dodataka prehrani. Ti dodaci su najčešće proteinski praškovi, od kojih je najpopularniji Whey protein. Oni se miješaju sa tekućinom i ispijaju poslije ili prije treninga, da bi se održala ili povećala mišićna masa. Osim proteina široka je ponuda drugih dodataka kao aminokiseline, keratin, glutamin, razni vitamini i minerali, energetski napitci i zamjenski obroci...

Žene su malo drugačije orijentirane. Boje se da ne izgrade mišićnu masu na krivim mjestima pa su manje sklonije vježbanju sa opterećenjem. Više se posvećuju grupnom vježbanju koji ima ulogu druženja i zabave. Prvenstveno je to aerobik, vrsta treninga u koji je ugrađena ritmika, a početkom 1980-ih ga je popularizirala glumica Jane Fonda. Popularna je i yoga, te pilates, a može i njihovo kombiniranje pod trademarkom yogalates. Ženama je jako važno da smanje masno tkivo - celulit, izravnaju stomak i malo se „utegnu“. Dio tijela kojem se posvećuje najviše pažnje je stražnjica. Neke žele smanjiti stražnjicu, a neke povećati ili podignuti. To se postiže uz programe vježbi poput 'Brasil Butt Lift', koji obećavaju savršenu guzu, guzu iz snova ili stražnjicu poput kamena.

Žene su zaslužne i za stvaranje svojevrsnog bontona ponašanja u teretani koji se većinom odnosi na to što odjenuti. Velika trgovina je stvorena oko sportske odjeće i obuće koja ne daje nikakav doprinos u ostvarivanju cilja vježbanja, osim što stvara dodatni trošak. Ukoliko se osoba odjene u sportsku odjeću i obuću, poznatih svjetskih brendova, ljudi će to poistovjetiti sa redovnom tjelesnom aktivnošću i sportom.

Danas svijetom fitnessa vladaju razne metode vježbanja, a iza kojih se kriju kompanije koje svoj način rada pravno zaštićuju trademarkovima, certifikatima i licencama. Tehnike vježbanja koje se koriste nisu ništa novo i inovativno. To su kombinacije raznih tjelesnih disciplina upakirane pod određeni naziv. Kombinira se svašta- od gimnastike, plesa do borilačkih vještina i leteće yoge. Jedan takva kombinacija je Piloxing spoj pilatesa, boksa i plesa, koncept koji je osmislila Viveca Jensen, Šveđanka koja je u Hollywood došla kao mlada djevojka i postala trenerica zvijezda, a u Hrvatskoj taj trademark pokušava promovirati pjevačica Lana Jurčević.

Greg Glassman (u sredini) otac CrossFita Kod oba spola sve je popularniji CrossFit koji koristi vježbe i elemente visokog intenziteta iz dizanja utega, pliometrije, kalistenike, gimnastike, trčanja itd. Opisuje se kao funkcionalno vježbanje koje poboljšava fizičku spremu i zdravlje. CrossFit se razvio u svojevrsni pokret koji aktivira i potiče ljude da se bave tjelesnom aktivnosti, vrlo slično kao i nekadašnji Sokolski pokret, ali sa jednom iznimkom- moraš platiti! Najme CrossFit je registrirani trademark korporacije CrossFit, Inc. , koji se veže uz fitness djelatnosti, vježbanje, opremu, prehranu, edukaciju, kao i odjeću. CrossFit, Inc. je razvila odličan posao za stvaranje profita. Ništa nije besplatno, a korištenje imena je pravno zaštićeno. Svoj način rada prodaje pod nazivom funkcionalne vježbe i iskrivljuje sliku njihove prave svrhe.

Fitness danas nema puno poveznica sa zdravljem i služi malom broju korisnika jer je većini ljudi odbojan zbog ne prirodnog predstavljanja, gdje vladaju isključivo ljepuškasti modeli koji zrače tjelesnim seksipilom, a providno je to da nema praktične primjene u stvarnom životu. Najveći problem je poistovjećivanje takvog izgleda sa zdravljem tijela. Kome trebaju vidljivi trbušni mišići ako će ih boljeti leđa? Zašto raditi vježbe koje će povećati mišićnu masu, a neće utjecati na radnu sposobnost?

Velika mišićna masa ili definicija nije dugotrajno održiva bez rigorozne prehrane i trening rutina što je previše iscrpljujuće, oduzima mnogo vremena i nije praktično. Mladićima i djevojkama do 20-tak godina to je lakše postići ili im je trenutno stanje zbog bržeg rada metabolizma. Ali započinjanjem starenja koje nastupa nakon 24. godine metabolizam se počinje usporavati, a te norme je onda teže postići i dugotrajno zadržati.

Fitness je potpuno podbacio na području očuvanja i brige o zdravlju, usmjeren je samo na ono od čega se stječe dobit. To će potvrditi i statistike koje nisu baš sjajne. Prema ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Sjednjenih Američkih Država više od 80% odraslih ne zadovoljavaju smjernice za aerobne i mišiće aktivnosti, a više od 80% adolescenata ne prakticira dovoljno aerobne i fizičke aktivnosti kako bi se zadovoljile smjernice za zdravlje. Ni kod nas nije ništa bolje prema Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo tjelesna aktivnost opada porastom dobi te je niža kod ženskog spola. U dobi od 15 godina samo je 25% učenika i 12% učenica tjelesno aktivno 1 sat i više dnevno koliko se preporuča u toj dobi, a prehrambene navike pogoršavaju se porastom dobi.

Poteškoće s vratnim dijelom kralježnice navodi 17,8% muškaraca i 27,3% žena. Najveći broj stanovnika navodi poteškoće s donjim leđnim dijelom kralježnice i to 25,1% muškaraca i 32,5% žena.
Poteškoće s vratnim dijelom kralježnice navodi 17,8% muškaraca i 27,3% žena. Najveći broj stanovnika navodi poteškoće s donjim leđnim dijelom kralježnice i to 25,1% muškaraca i 32,5% žena. Prema istraživanju Europske zdravstvene ankete – EHIS (2014 - 2015) sa povremenim težim kućanskim poslovima problema, u zdravstvenom smislu, ima čak 36% muškaraca i 55% žena! Prema podacima 45,8% muškaraca ima prekomjernu tjelesnu masu u odnosu na 30,5% žena itd...

Sve je to dio naše priče. No kako na kraju ne bih ispao Gargamel i protivnik fitnessa napisati ću kako svim osobama koje su me pitale da li je dobro da se upišu na neke od grupnih programa vježbi, krenu samostalno u teretanu ili na rekreativni sport, uvijek sam potvrdno odgovorio: 'Da! Dobro je, trebate postati tjelesno aktivniji', znajući da niti jedna tjelesna aktivnost nije loša ni štetna za tijelo i zdravlje, nego je problem u stanju tijela koje će obavljati tu aktivnost.